Gledala
sam sinoć kako lutaju
tromi,
prazni, mračni
ulicama
izbledelim od sunca.
Nihovi
prsti su nekad bili isprepletani,
dok
su plesali srećni
i
vrteli se oko zemljine ose
opijeni
nemom ljubavlju
u
mjuziklu svog života.
„Ne
brini draga,
kandelabri
i dalje svetle na ulicama,
pozajmićemo
malo vatre
i
rasplinuti je svuda.“
„Ne
brinem dragi,
Neka
bar gori ovaj XXI vek,
kada
su naši životi puni pepela.“
Нема коментара:
Постави коментар